Emocije i šta s njima?

Preosjetljiva, emocionalna, slaba.

Sve su to pridjevi koji su mi drugi ili sam ja samoj sebi u nekom životnom trenutku pridjenula. Često to bude tako s ljudima koji svoje emocije osjećaju intenzivno. Za mene su emocije navale ogromne količine energije, ponekad je ta energija ugodna, a ponekad i nije baš. Zato se i dijele na ugodne i neugodne emocije. Nikad baš nisam znala kako se nosit s njima i pokušavala sam ih prilagodit nekim društvenim mjerilima i potiskivala ih.

Kasnije sam shvatila sam zapravo potiskivala sebe i ono što ja jesam, tome je pridonijela vječno prisutnu  nesigurnost koja mi je trajni suputnik. Nakon nekog vremena sam shvatila da potiskivanje i nije baš dobro jer se u meni množi velika količina emocionalnog smeća koje želi izać van. I najčešće izađe u krivom trenutku, provuče se zajedno s nekom novom emocijom, koju pošteno intenzivira svojom neiskorištenom energijom. Tada mi se najčešće prigovaralo da dramatiziram.

Ponekad bi se umjesto pokazivanja emocija zatvorila. I danas to često radim. To mi je neki obrambeni mehanizam koji sam razvila i neka automatska reakcija u situacijama u kojima se ne osjećam sigurno izrazit svoje emocije. Vodila sam dosta teške borbe, s jedne strane s emocijama u sebi, a s druge, s ljudima oko sebe, upravo zbog svojih emocija. Još uvijek ih vodim, samo više one vanjske nego unutarnje.

Kako to?

1. Shvatila sam da nikad ne trebam preispitivati ono što osjećam niti se pitati jesam li pretjerala.  Emocije su signali i upozorenja koja me upozoravaju da se nešto dublje događa. Prihvaćanje svih mojih emocija, umjesto potiskivanja. Ono što mogu je analizirati otkuda dolaze i paziti da ih iskomuniciram drugima kako treba. Tu nam dobro dođe asertivnost.

2. Pogledala sam nekoliko videa od Brene Brown, koja govori o sramu , ranjivosti i hrabrosti. Jedna rečenica iz videa Listening to shame je na mene dosta utjecala. “Vulnerability is our most accurate measurement of courage”. Potakla me na to da budem JA, da iskazujem svoje emocije i promijenila mi percepciju o hrabrosti i ranjivosti. Shvatila sam da su moje emocije ono što ja jesam, a biti otvoren i ranjiv, u mom slučaju i emocionalan pred drugima, znači biti hrabar.

3. Sve više sam počela primjenjivati asertivnost. Asertivnošću izražavamo svoje želje, potrebe, misli i osjećaje na način kojime ne povrjeđujemo drugu osobu. Da bi se to dogodilo, između ostalog, potrebno je biti svjestan vlastitih granica, ali i naših potreba. Također, potrebno je razviti samokontrolu kako bi mogli riječima izraziti što osjećamo, bez navale ogromne količine emocionalne energije. 

4. Prihvatila sam SVE svoje emocije. Prije mi je bilo jako teško nositi se s tugom, frustracijom i jadom. Stalno bih se trudila pronaći neka rješenja, umjesto da samo prihvatim da si ponekad jednostavno ne mogu pomoć i prihvatim te neugodne emocije kao dio sebe. One tako ionako dođu, ostanu koliko trebaju i na kraju odu nekim svojim drugim putem, do sljedećeg susreta. 

 

Voljela bih da ovdje mogu staviti i točku 5, 6, 7,… ali zasada sam s emocijama do ovdje došla.

I to je ok. Promjena se događa polako i postepeno. 

O tome više u sljedećem postu. :)